Godina za minus četiri
Od onih desetak čitatelja koji prate moje pričice vjerojatno ih je barem osam uvijek ljuto i kivno na mene obzirom da sam u mislima koje dijelim sa Vama ovim putem uvijek kritički, ponekad i prekri
Stadion pulskog nogometnog prvoligaša nikada prazniji nije dočekao momčad iz vrha HNL lige, vodeći Dinamo, no proteklog vikenda. Osobno, bilo me malo frka kiše, koja padala nije, pa sam drugi put od otvaranja pulskog hrama nogometa smjestio svoje dupe na Zapad, premda mi se prvog puta sve bilo zgadilo. Bilo je to kod rasističkih ispada prema Belleu u kojemu su prednjačili neki likovi na terenu, a za njima nimalo nisu zaostajali poneki na centralnoj, zapadnoj tribini. čast izuzecima. No, o tome sam već nešto pisao u jednom od prijašnjih tekstova.
Za stanje u hrvatskom nogometu, kažu, kriv je HNS i kriv je Zdravko Mamić. Zbog toga su nam, kao, prazne tribine. Ma jebe se Puljanima za HNS i za Zdravka Mamića. Isto bi se jebalo i Splićanima da nisu svojom krivicom u posljednjih devet i pol godina za Dinamom zaostali ukupno, zaključno sa današnjim danom 185 bodova. Dinamo je osvojio 710 a Hajduk 525 od sezone 2005/2006 naovamo. I naravno da su Splićani pukli po šavu. Pun im je kufer nesposobnjakovića koji sjede u foteljama Hajduka, koji je, ne zaboravimo, institucija hrvatskog nogometa. Institucija koju su srozali nesposobni likovi u posljednjih deset godina, a agoniji se ne bliži kraj. I zato su u Splitu pukli i za sve, ali za doslovne sve kriv im je Zdravko. On definitivno nije `cvijetak` ali najprije bi trebalo pomesti pred svojim pragom, pa bi kredibilitet tog i takvog Hajduka bio i te kako veći.
Tako se moglo čuti i u nedjelju da nema publike na Drozini zbog Zdravka. Da su ljudi ogorčeni na nogomet i da zbog Zdravka ne dolazi publika na utakmice. činjenicu da je na istoku Drozine bilo 132 ljudi (nabrojao ih ja jer nije bilo teško), da je na sjeveru uz 52 Demona bilo još 25 ljudi, te da je na jugu bilo 70-ak BBB pripisale su lokalne tiskovine Zdravku. Premda su u tekstovima trabunjali o brojkama koje su varirale od 2500 pa do 3500 posjetitelja u hramu pulskog nogometa. Gledatelja je bilo točno 917 (devetstotina i sedamnaest duša). Nikad manje otkada je nogometa na Drozini u jednoj takvoj utakmici kada gostuje prvak. Plasiranu su brojku novinari, vjerojatno dobili, zbrojivši sve ruke i sve noge nazočnih na stadionu tog kasnojesenskog turobnog nedjeljnog poslijepodneva.
Ja osobno, na utakmice Istre 1961 odem kad su derbiji. Pod derbijima smatram utakmice kada u Puli gostuju Dinamo, Hajduk i Rijeka. Bezrazložno. Lažem samog sebe. I to ne odem uvijek. Eto, baš mi je dolazak Dinama ove jeseni prvi boravak u skutima Drozine. Al` ne zbog Zdravka.
Je li baš Zdravko kriv za apstinenciju dolazaka na Drozinu?
Što kažu brojke? Pulski je prvoligaš u ovoj kalendarskoj godini odigrao na svom stadionu 21 utakmicu uključujući i Kup utakmice protiv Zadra i Rijeke ovog proljeća, te protiv Šibenika ove jeseni. Od navedenog 21-og susreta Puljani sa zagrebačkom putovnicom slavili su pet puta. Uključujući i pobjedu protiv Šibenika u Kupu, naravno. Publika to jednostavno ne želi gledati. U stvari, želi sve manje. Bijedni nastupi protiv Dinama prije kojih se gaće skidaju čitavog tjedna pred utakmicu, još je razumljivo shvatiti. No, prezentacije koju ova momčad prikazuje iz tjedna u tjedan protiv ostalih, su u najblažu ruku rečeno, za riganje.
Ali teško se i može bolje kada se ni pred samo prvenstvo ne zna s kojim će se kadrom krenuti u sezonu. Slijedi novo, ponovno mučno prijelazno razdoblje, u kojemu će doći do egzodusa nekih trenutnih stanovnika Drozine i dolazaka 20-ak novih potencijalnih prvoligaških igrača, i opet, nanovo, mučenje. Kako samih sebe, tako i onih posljednjih mohikanaca koji pohode pulsku ljepoticu.
Do tada, trebalo bi ponešto priskrbiti na posljednja dva gostovanja, jer u protivnom čeka nas ponovno mučno proljeće. Po tko zna koji put, za dobro istarskog nogometa, Pula treba prvoligaša, ali ne ovakvog.
Od onih desetak čitatelja koji prate moje pričice vjerojatno ih je barem osam uvijek ljuto i kivno na mene obzirom da sam u mislima koje dijelim sa Vama ovim putem uvijek kritički, ponekad i prekri
U sjeni najpopularnijeg natjecanja na poluotoku, malonogometnog turnira „Moja Ulica, Moja Ekipa“, nešto malo južnije od mjesta koje nosi ime najveće legende Pule svih vremena Mate
Svi, ali doslovno svi ovih dana imaju svoje mišljenje oko neodigravanja utakmice Dinamo – Hajduk i najnovijih događanja u HR nogometu. A to nije istina. Nitko nema svoje mišljenje
Niti jedne, ali doslovno niti jedne dnevne novine, portali, tv, radia, ma bilo koji medij, tijekom prvih nekoliko dana ovog tjedna nije mogao pronaći niti jednu suvislu rečenicu podrške hrvat
Tim je nazivom nazvano posljednje kolo Prve Yu nogometne lige sezone 1985/1986. U svoj sili nenogometnih rezultata koji su se izdogađali u tom kolu, u kolu u kojemu je svatko zabio onoliko golova kol
Kao klincima bila su nam dovoljna dva kamena umjesto stativa, krpenjača i to je bilo sve. Naravno, vremena se mijenjaju, i to izuzetno brzo i izvoljevamo puno, puno više. Što je logičn
Punih sam 11 i pol godina imao, no sjećam se te utakmice kao da se jučer odigrala. Bio sam doduše premalen da bih tada u grotlu podno "svete stijene" mogao uživati u toj večeri. U večeri u
Naivan kakav jesam, prije nekoliko sam dana na facebook stranici koju uređujem, a koja se tiče nogometa u našoj županiji, prognozirao velike stvari u futsalu. Ponijela me emocija, atmosfera,
`Seoska sam lola to već svatko zna, nema veće lole nego što sam ja`….eto tako smo nekada, krajem osamdesetih, kada nije bilo iphoneova, `PC-a, PSX, PS2`, i ostalih kuraca-palaca ja i m