Vozila:`Ljudi će preživjeti i s obrocima „koji nisu baš nešto“, pitanje je onda kome ide novac i zašto obroke ne kuhaju ugostitelji iz Petrinje?

Što je ljudima najpotrebnije sada kad im je sve potrebno, pitamo glavnog organizatora  dviju ekipa volontera koji su nedavno bili u potresom porušenoj Petrinji. Odgovor Alena Vozile bio je  kratak, ali jasan - „Nada!“ 

„Ljudima treba nada, da će se netko pobrinuti za njih. Nada, da neće opet biti prevareni, kao u obnovi nakon Domovinskog rata. Treba im nada, da će netko razmišljati o njima. I da ih se neće „ostaviti na cjedilu“ nakon izbora. I da će imati poslove jer je tamo sve potrebno.

Radili smo u kuhinji tako da nismo imali previše kontakta s drugim ljudima, volonteri su dolazili uzimati hranu za određena područja, a ono malo ljudi što smo vidjeli na neki način, bili su bez nade. Obeshrabreni.  Meni je osobno gore bilo vidjeti ljude, oni su se taman malo počeli oporavljati i od potresa i od ekonomske situacije, malo se digli i sad su opet na početku. Oni koje sam vidio, nisu mi izgledali preveliki optimisti. U Petrinji sam bio prvi put, sada nakon potresa.

Djecu i obitelji s djecom, osobno nisam imao prilike vidjeti, ali dečki koji su raznosili stvari,  vidjeli su puno više.  Njima su se ljudi tamo radovali, rekli su nam. Ljudima fali nada.  Pesimistični su, s razlogom. 

Volonter, Saša Runko je skupljao raznu opremu i to je njegova ekipa s kombijem razvozila po selima i oni su direktno bili u kontaktu s ljudima. Neki ljudi su bez struje, u 21.stoljeću. I o čemu da pričamo? Ne mislim konkretno na Petrinju, to je grad.  Ali sve ostalo je tako tužno, i nije bez razloga Banovina najnerazvijeniji dio Hrvatske. I ljudi se osjećaju zaboravljeni.

Sada imaju pažnju volontera, udruga, države, pa se dobro osjećaju, ali svi do jednoga se pitaju do kada će to trajati? Imaju straha da će nakon dva/tri mjeseca biti ostavljeni i sami.

Bio sam u šatoru, kuhali smo par tisuća obroka, za stradale po selima,  za vatrogasce, volontere. Smješten je u centru Petrinje, vidi se, grad je razrušen, tu je brdo službi, koje dolaze po obroke, znači da su tu negdje u gradu, a ostalo nisam vidio, jer nismo imali kada.

Ogromne količine porcija se izdaju,  mi vidimo samo pojedince, koji su hranu dalje raznosili, moja je glava čitavo vrijeme u spremanju hrane.  Ali dečki koji su razvozili hranu, svi su primijetili da tamošnjem stanovništvu fali nada.  Nakon toga sam i ja postao pesimističan i to s razlogom“.

A nakon što je daljnje pripremanje hrane, od volontera i ugostitelja preuzela jedna firma, zanimalo nas je što Alen kaže, koliko je taj potez dobar ili nije?    

Baš smo razgovarali o tome u Udruzi, trenutno je status quo, da se vidi par dana, kako će to firma Pleter raditi. Dani nisu baš obećavajući, a(li) vidjet ćemo što će Udruga reći. To je brdo ljudi koji su tamo bili po deset dana, kuhali su, i nisu tražili nikakva svjetla reflektora, ali opet ne žele, da netko uzima zasluge za neke stvari koje nisu istina.

Bojimo se, da se ne dogodi, da ljudi fotografiraju obroke i plasiraju ih u javnost, „koji nisu baš nešto“. Ljudi će preživjeti i s takvim obrocima, samo je pitanje kome onda ide novac i zašto te obroke ne kuhaju ugostitelji?

Ima dovoljno restorana u Petrinji, Sisku, i na Banovini koji su trenutno zatvoreni, a koji bi mogli kuhati te obroke i naplaćivati, kao što ih naplaćuje firma Pleter, 20/30 kuna. Samim time bi preživjeli i sačuvali bi radna mjesta.  Ali to se nije desilo.

I sad je tu već puno politike, a zaboravlja se na malog čovjeka. Nije cilj da u konačnici, nakon mjesec dva, tri, te obroke kuhaju ljudi kojima će se prije ili kasnije restorani otvoriti,  nego bi cilj trebao biti da se očuvaju radna mjesta na Banovini. I da ljudi koji su iz te regije, ugostitelji, kuhaju te obroke, i samim time privređuju. Da očuvaju radna mjesta, jer samo s očuvanjem radnih mjesta, vratit će se i život na Banovinu.

Prazne kuće, makar i obnovljene, ne znače nikome ništa,  jer ako ljudi nemaju posao, oni se neće vratiti. Želim samo ukazati svima, da će se život polako vratiti u normalu, ali ako svi ostaju senzibilni za ljude oko sebe. Na kraju krajeva imamo ljude kojima treba pomoći u vlastitom Gradu, pa neka svatko učini ono nešto malo, da ovaj svijet promijeni  na bolje, pa što god to bilo.

Ako se ljudima osigura domove, i ako vide da će relativno rano krenuti radovi na obnovi vitalnih objekata,  škola, vrtića, firmi, koje su samo porušene, onda će normalno ljudi razmišljati da idu obnavljati svoje domove. Jer onda to ima smisla. Ali ako oni vide da ove stvari koje su i do sada bile problematične, i dalje ostaju takvima, ako vide da se vitalni objekti ne otvaraju i da nema radnih mjesta, čemu da onda jedna obitelj ide obnavljati svoju kuću u dijelu Hrvatske, ako tu nema perspektive.

Ljudi traže od Vlade jasan put i perspektivu. Glavno je da ljudi žele, hoće, traže nadu, da će biti radnih mjesta. I žele sada tu kratkoročnu pomoć, ali ne žele primati pomoć cijeli život.  Ljudi žele sami zaraditi za svoj kruh.  I to je sad ono što je na Vladi RH i što je najvažnije,“ poručio je Vozila. (K.Š.P./Foto:isječak iz fotografije Aleksandre Đorđić)15.01.2021./06:58:50