Izložba Davida Neza (SAD) `O pčelama i ljudima` u DKC `Lamparna`

Izložba Davida Neza (SAD) `O pčelama i ljudima` u DKC `Lamparna`, 19.6. – 30.6.2020.

KOŠNICA SVIJETA

David Nez je, iako rođenjem amerikanac, odigrao značajnu ulogu ne neoavangardnoj umjetničkoj sceni bivše Jugoslavije. Početkom 60-ih godina osnovao je u Sloveniji, uz Milenka Matanovića i Marka Pogačnika, danas već legendarnu i priznatu “grupu OHO”, koja se postavila radikalno protiv institucionaliziranja umjetnosti i umjetnika, inzistirajući na duhovnoj preobrazbi čovjeka kroz povratak prirodi i onoj razini individualne svijesti koja nas postojano podsjeća da smo Jedno s tkanjem kozmičke Kreacije. Nakon što su 1971. izlagali u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMA), članovi grupe odlučili su sporazumno obustaviti svoje djelovanje, jer nisu htjeli dozvoliti da ih asimilira birokratski kavez “svijeta umjetnosti”, kojega je strukturirao isti onaj Sustav od kojega su se nastojali - i svojim životom i umjetnošću - odmaknuti. Od toga vremena David se kroz vlastiti rad i dalje neumorno bavi temama na kojima je započeo s grupom OHO, a one se odnose na spajanje ekologije s ezoterijom, mitologijom, šamanizmom i, općenito, mističkim pogledom, ne samo na Svijet već i na cjelokupni Kozmos, čime širi njegov kontekst, upućujući na numinoznost jednog višeg duhovnog reda kojim su pojave u njemu povezane.

“O PČELAMA I LJUDIMA”

U ovom recentnom ciklusu radova na papiru, naslovljenom “O pčelama i ljudima” David kroz kombinaciju vizualnih znakova daje na uvid svu složenost poveznica između svijeta ljudi i svijeta pčela. Prema njegovim riječima: “Homo sapiens i Apis mellifera imaju puno toga zajedničkog: oboje su socijalne vrste sa jasnim društvenim ulogama, industrijske su, to jest, proizvođačke po svojoj prirodi...”. Živimo u vremenu drastičnih klimatskih promijena, koje više nikakva medijska manipulacija nije u stanju prikriti, niti barem ublažiti, a posljedična potpuna ekstinkcija mnogih životinjskih i biljnih vrsta jasno iscrtava sliku ljudske samoće i egzistencijalne ugroženosti kojoj smo se izložili vlastitom krivnjom. Ljudska samoubilačka trka za profitom zapalila je pola planete. Gore šume od Sibira do Kalifornije, Brazila, Indonezije, Konga i Australije. Umjetnik koji inzistira na aktualnosti vlastitih tema, ne stigne ići u korak s dinamizmom svih katastrofa koje su nas simultano pogodile, jer toliku je količinu, još zasićenu i nedavnom pandemijom, gotovo nemoguće procesuirati istom brzinom kojom se dogodila. Ipak, Davidu polazi za rukom objediniti sve te sukcesivne katastrofe pod zajednički nazivnik te on mračnu rezultantu ljudske autodestrukcije vidi upravo u postepenom odumiranju pčela. I zaista, kada više ne bude tih bića koja oprašuju cvjetove, i time izravno pomažu opstanku cjelokupne flore da nas izdržava proizvodnjom kisika, što će biti s ljudskom vrstom? Priroda će se lako i brzo obnoviti. Ovogodišnja globalna obustava ljudskih djelatnosti, uslijed karantene, jasno nam je to dala do znanja. Možda smo shvatili koliko nismo potrebni planeti, i koliko je naše djelovanje patogeno po sva živa bića, uključujući i nas same. Davidov izbor motiva u tom je smislu vrlo jasan i izravan: tijelo pčele, čovjek koji trči (vjerojatno u vlastitu propast), ljudski skelet koji udara u bubanj frenetični ritam današnjeg života, a preuzet je sa srednjevjekovnog Plesa mrtvaca (Dance macabre); zatim, globus ogoljen na meridijane i paralele, tvornički kompleksi i dim koji iz njih kulja, miješajući se sa peludom cvjetova kojeg oprašuju pčele... Osjeća se urgentnost da se ljudska vrsta probudi, opomene, ali isto tako ove stranice, uzete iz američkog riječnika, iscrtavaju kroniku degradacije kojoj smo izložili sav život na Zemlji. David je označio i ljudsku i pčelinju, kao proizvođačke vrste, i nedvosmisleno daje na uvid što proizvodi jedna, a što druga. Poznati osnivač antropozofskog pokreta, Rudolf Steiner, smatrao je da pčele simboliziraju vatru Duha, o čemu su i u pradavna doba govorili stari Egipćani, koji su smatrali med izravnom materijalizacijom zraka sunčevog svjetla. Američki arhitekt Buckminster Fuller bio je fasciniran heksagonalnim izgledom pčelinjeg saća, i smatrao ga najiskoristivijom površinom u arhitekturi, koju je kontinuirano upotrebljavao kod projektiranja svojih geodezijskih kupola. Bibliografija o pčelama je prebogata i seže od Aristotela i Katona, pa do vrlo nadahnutog djela “Život pčela” Mauricea Maeterlincka i puno dalje.

PLES ŠAMANA, PLES PČELA

Poznato je da pčele izvode poseban ples pred ostalim radilicama, obično u obliku kruga ili osmice, kojim međusobno prenose informacije o pravcu i udaljenosti određene livade, o izvorima vode ili pogodnoj lokaciji za stvaranje nove

košnice. Na sličan način šamani u primordijalnim društvima kružnim plesom priopćuju zajednici kretanja iz svijeta duhova, daju im na uvid buduća zbivanja i odluke bogova ili demona. U oba se slučaja plesom iscrtavaju mape po kojima se ljudska ili pčelinja zajednica kreću, bilo fizičkom ili duhovnom razinom. Analogija tih dvaju zajednica, koju nam David daje na uvid pokriva i tu, šamansku i iscjeliteljsku razinu. U svom opsežnom djelu “Šamanizam” Mircea Eliade progovara o “arhajskim tehnikama ekstaze” kojima šaman kroz ples iscjeljuje sebe, pojedince i zajedincu i izravno unaprijeđuje njeno postojanje. F. W. Nietzche govori o “plešućem Bogu” koji plesom pokreće cjelokupno Postojanje “iz srca svemira”. Kada se tako uzme u obzir ukupan zbroj implikacija kojeg “odumiranje pčela” generira, moramo se zapitati što nam to govori o nama, ljudima, i kako je iz jezika kojim govore naša djela nestalo razumijevanja i suosjećanja.

Damir Stojnić, lipanj 2020.

David Nez rođen je u Cambridgeu, Massachusetts, 1949. Od 1967.-1972. živio je u bivšoj jugoslavenskoj Republici Sloveniji, gdje je i diplomirao na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani. U to vrijeme bio je član slovenskog, avangardnog umjetničkog kolektiva OHO grupe, unutar koje stvara skulpturalne instalacije, crteže, performativne akcije i eksperimentalne filmove. Nakon studija putovao je po Europi, Bliskom istoku i Indiji, a dvije godine je proveo u eko selu Findhorn u Škotskoj, kao grafičar i dizajner. Po povratku u SAD 1975. godine živio je u Baltimoreu, u saveznoj državi Maryland, gdje je pohađao Maryland Institute of Art, na kojem je stekao magisterij iz slikarstva. 1988. studirao je umjetničku terapiju na University of New Mexico, a 1992. seli se u Portland, u saveznoj državi Oregon, gdje i danas živi. Sudjelovao je na velikim skupnim izložbama u muzejima diljem svijeta (MoMA, New York City; MOCA, Los Angeles; Museum Moderner Kunst, Beč; Centro per Arte Contemporanea, Milan; Kunsthaus Graz; Muzej Kröller-Müller, Otterlo; MSU Zagreb; Munich Kunstverein; Muzej suvremene umjetnosti, Ljubljana; Galerija 212, Beograd; Galerija ŠKUC, Ljubljana; Viva Arte Viva paviljon na Venecijanskom bijenalu 2017.) te održao brojne samostalne izložbe u SAD-u (Galerija Anton i Galerija K, Washington D.C .; Galerija Augen i Galerija Guardino, Portland, Oregon; Galerija Davidson, Seattle;..). Njegovi su radovi citirani u nekoliko knjiga: „Prikrivena povijest OHO grupe“ M. Suvaković; „Razlozi za drugu liniju“ Ješe Denegrija; „Zeleni blok: umjetnost i ekologija u neo-avangardi pod socijalizmom“, M. Fowkesa; „Šest godina: dematerijalizacija likovnog objekta“ L. Lipparda; „Prolazim kroz zidove“ Marine Abramović, i dr. Nedavno je objavio svoju prvu knjigu: "Drvo vizije: vizionarske tradicije, zapadni svijet, šamanizam, magija i mit od prapovijesti do danas ”.

Izložbu Davida Neza u DKC-u Lamparna organizira Klub mladih “Klub 21” u sklopu ciklusa participativnih umjetničkih projekata koji potiču i razvijaju sudioničke projekte s građanima (selektor i kustos: Damir Stojnić).

Izložba ostaje otvorena do 30. lipnja 2020., od ponedjeljka do petka, od 10 – 14 sati.