Casino kapitalizam

Nije pošalica, već upozorenje, da je sve stavljeno na kocku, i da samo o našoj svijesti ovisi, krajnji ishod. A većina samo želi živjeti. Ne kao paraziti, već aktivno radeći svoj posao najbolje moguće, i sami brinući  o sebi. Ali, kad nahrupi sila društva nastalog na otimačini, gdje se oružje nosi u džepu, poput maramice, pije dječja krv kao najbolji eliksir mladosti, jede ljudsko meso, jer su canibalski restorani novi trend, pa kad vas zapljusne sila takvog društva, koje ne preza ni pred čim, onda će vas koješta zgranuti do nevjerice.

Igrači u pozadini ne spavaju, provode scenarij socijalnog ineženjeringa, desetak godina režiranog. Dokumenti su iz 2010.-e, 2012.-e, 2015.-e i redom se nastavljaju. Napisano je, izvedeno, snimljeni su filmovi, a  poruke poslane preko  glamuroznih događaja. Otvaranja Olimpijskih igara u Londonu, puštanja u promet tunela Gothard, najdužeg u Europi,  Eurosong 2019.-e, s uvodnim nastupom, ekstra zvijezde. Ispisana su štiva i knjige.

Pod imenom, „ka globalnom zaključavanju“ stigla je najava 2010.-e iz Rockfeler fondacije,  za program, kojega smo jednim dijelom ove godine imali priliku upoznati. Ali je u pripremi proigravano nekoliko sličnih scenarija.

Nameće se  pitanje, kako je moguće da su takve stvari, poruke koje nešto znače i precizno ciljaju,  promakle svjetskim medijima? Zar je moguće da priprema tako velikih zaokreta, prolazi potpuno nezapaženo? jer mediji šute?

Ali ,ako ih drži samo četvoro vlasnika, zašto da ne?. Uz dobru režiju i jasan cilj,  stvoriti masu modernih debila, koji će potpuno pasivizirani odpratiti, što god im se podmetne ispred nosa. Na kraju i zapljeskati.

Društvo zabavljeno „farmama i big braderima“,  ozbiljnije promišljanje  ne zanima. Uz pravovremeno „ubačeni izraz“, teorija zavjere, poput Staljinovih etiketa lijepljenih na nepoćudne komuniste, ušutkavalo se, možebitne rijetke prosvjetitelje 21. stoljeća. Uspavana“ realiti masa“, ionako živi u svijetu lijene zabave i sigurnosti lako dohvatljivog komfora.

Najsvježiji podaci govore da je pokus „globalnog zaključavanja“ proizveo dosad 100 milijuna ljudi u Kini koji su ostali bez posla, 36 milijuna u Sjedinjenim američkim državama, u Europskoj uniji 59 milijuna bez posla, a posljedično tome 100 milijuna ljudi u Europi, dovedeno je u stanje elementarne egzistencijalne neizvjesnosti. Posao je izgubilo i 6 milijuna Rusa. Već i same ove brojke djeluju razarajuće. A tek kad se stave u kontekst sa očekivanim turistima ovog ljeta na Jadranu. I naravno ostvarenog prihoda.

Neviđeni do sada, „blitz krieg“ na djelu sustavnog urušavanja državnih ekonomija, u čemu su svesrdno sudjelovale, same protiv sebe nacionalne vlade, paradoks je van svake pameti. Izuzev rijetkih osobnosti, i sitne nekolicine, koji nisu marili za uputstva iz „Bilderbeg centrale“(u nastavku „grupa“) .

Aktualna „nova realnost“, upravo se stvara, pred našim očima, kao i sve prisutna ideja o „post ljudskom svijetu“, s  post ljudima, kao trajnim pacijentima -pretplatnicima na sve skuplje medicinske usluge. 

Kompjutor se protiv virusa nadograđivalo antivirusnim programom. Ali, stvarani su sve jači virusi, za koje se kupuje sve više anti virusnih programa. Jednima više dodatnog troška, a drugima veće zarade.

Bitka s virusima kao „nova realnost“ preseljena je na ljudsko tijelo. Preselio se iz svijeta kompjutora samo jedan čovjek, za kojeg se zna da niti jedno od njegovih troje djece, nije podvrgnuto nikakvom cijepljenju.

Pa i naše su generacije odrastale, bez cjepiva, uz prirodni imunitet ili samo na tri cjepiva, ali ovaj „Casino kapitalizam“ ne zadovoljava se brojkom tri. Nedovoljno za udestostručiti megalomanske profite. Već sada postoje 72 cjepiva,  plan je, narednih godina broj cjepiva povećati na 274., a da bi ona trebala, potrebno je stvoriti razlog, drugim riječima bolest.

I ljudima na vrijeme utjerati do kostiju, strah od smrti. Bezbožnici su posebno ranjiva skupina, pa je i vjeru poželjno minimalizirati. Sve viđeno ovog proljeća.

 I što mi o svemu tome znamo, koji volimo život uz svoje šume sa okrepljujućim pješačkim stazama, privatne kuće sa mogućnošću primanja turista i sitne dodatne zarade, provjereno lijepe restorane s domaćom hranom. O velikim igrama gdje se planiraju pakleni životi za „post ljude“, gotovo ništa.

Ali, znamo da su milijuni bakterija i virusa sastavni dio tijela, čuvari prirodnog zdravlja (imuniteta), kao što znamo da čovjek čuva svoj dom, stan ili kuću, koju godinama s ljubavlju uređuje. Ali ne, da mu netko nepozvan, njegov dom pretvori u vlastiti koncentracioni logor. Jer stvarao ga je za dom radosti, veselja i druženja.

Ne misli tako „grupa“, donoseći nadnacionalne odluke, a da ju nitko i nigdje nije ovlastio. Nepozvani odlučuju o životima, o turizmu kakav će biti, o hrani koja smije biti u našim trgovinama, o školama kad će i koliko raditi, o obiteljima  i djeci, koju će vam pod prijetnjom i oduzeti.  Putovanjima i odredištima gdje (ne)smijete ići. Sve hoće staviti pod  svoju kontrolu, jer sebe su oholo postavili, iznad svih. Zato vama žele zabraniti i ljudski kontakt,  da se vi ne bi pobunili. Slute da se čovjek budi, i da se sve više ljudi pitaju o čemu se ovdje radi, i počinju razmišljati svojom glavom.

Veoma podsjeća na 30.-e i 40.-e godine 20. stoljeća kad se krenulo stvarati „čistu rasu“. I nije se pitalo za broj „onih“ (a Židovi su),  koji će preko noći ostati bez posla. Bez svojih dragocjenosti, i čitave životne imovine, a ni sam život njihov nije vrijedio. I sada se promiče ideja da je život mase, samo sirovina, organa za transplataciju, djece za prostituciju politički bolesnih umova ,mladog mesa na tanjuru canibalskih restorana kao novog trenda, dječje krvi kao najskuplje droge odabranima za vječitu mladost, pa i za sotonističke rituale žrtvo prinošenja. 

Nakon što se ove godine u dovoljnoj mjeri pokazalo koliko može biti jaka ideja medijskog zastrašivanja, ciklus izvanrednih mjera završio je s porukom „perite ruke“, i život je naglo otključan.  Sve veći broj ljudi uvidio je da ne može živjeti ako ne radi, i ne stvara. I da ima žarku potrebu sretati se s drugim ljudima. Ali, jedan od ciljeva svakako je postignut, dosad nepoznata doza straha, proklijala je u čovjeku, koji prihvaća zazirati od drugog čovjeka! Povijest je potvrdila, a „grupa“ računa da će kad zatreba,  čovjek opet cinkati čovjeka. Koje li prljave zamisli. Povijest je potvrdila da su Židovi cinkani zbog susjedskih ili ljubavnih svađa, novčanog probitka, a ne zato što su Židovi. I birokrati, lišeni ikakvog osjećaja za pravdu, mirne savjesti sudjelovali su u cinkanju nedužnih, Židova. 

Trebalo bi značiti da smo nešto naučili na tuđim iskustvima. Dvadeseto stoljeće bilo je puno rata i krvi. Poučeni velikim prevarama, ne mamo više pravo živjeti zatvoreni u svojim malim svjetovima, a donošenje tako važnih odluka, prepuštati tko zna kome.

Povijest se ponavlja, ali svaki puta na puno gori način, samo ako mi to dozvolimo.