Oko 800 metara površine vrta uzgaja Šime Martinović na Vinežu, u neposrednoj blizini svoga stana. Kaže da je prije dolaska trgovačkih centara(TC) u Labin, a poglavito jednog njemačkog, uzgajao povrće na puno većoj površini, od tisuću i 200 kvadrata, ali je baš zbog njih morao smanjiti svoj vrt.
„Ne mogu prodavati povrće po onoj cijeni po kojoj ga tamo nude. Prodaju ga ispod proizvodne cijene, i oni su nas praktički napravili robovima. Naši se ljudi još i hvale da kupuju jeftino. Politika takvog trgovačkog centra je da prvo spuste niske, damping cijene, da se ono što ti proizvodiš ne isplati.
Ljudi se navuku pa kupuju to jeftino, a oni ti namjerno prvo rade po dampinškim cijenama, samo da ti ne proizvodiš, a kad nema proizvodnje iz vlastitog uzgoja, onda ni nemaš drugog izbora nego kod njih kupovati. Tada te mogu ucjenjivati na sve načine, što i čine“, smatra Martinović.
Tijekom uzgoja povrća, od sadnje pa do berbe vrt traži dovoljno vode, ukoliko su padaline rijetke i nepouzdane, a u zadnje vrijeme su baš takve. Tako da najčešće vrtove treba redovito zalijevati. Što je površina veća, računi za vodu iz gradskog vodovoda, penju se u visine.
„Voda je užasno skupa i praktički pojede cijenu iz tog njemačkog centra, upozorava Martinović. „Jedne sam godine, kroz ljeto potrošio 600 kubika vode. Upravo zato sam smanjio površinu vrta za jednu trećinu. Jer ako ne prodam na vrijeme, povrće propada.
Kao što se nekada plaćalo stan za stanovanje po kvadraturi, tako bi se moglo ljudima koji uzgajaju vrtove, sufinancirati određenu količinu vode. I puno bi se više njih prihvatilo da sami uzgajaju povrće za svoj stol.
„Rješenja uvijek ima. Voda mora biti poljoprivredna i sada je red na političarima da to sprovedu“, napominje Martinović. (K.Š.P.)03.05.2020./08:47:45