22Oct

Znak

- Kad ti kažem, to je bio znak.

- Recimo da je. Ali, znak za što?

- Za promjenu smjera. 

- Jesi li sigurna?

- U stvari, nisam. Kako možeš biti sto posto siguran u takve stvari? Samo osjećam.

- Hmmm, da... Hoćeš li ga poslušati?

- Mislim da hoću ovaj put. Što god to bilo, uporno je s tim znakovima. Previše sinkroniciteta da bi se zanemarilo. Imam osjećaj da moram.

- A što ako se varaš?

- Moguće, ali, imam li što za izgubiti? Ovaj put ne vodi nigdje. Imam osjećaj da se stalno vrtim u krug s poznatom šemom, istina, poznatom, ali šemom koja više ne vodi nigdje osim u stalan osjećaj uzaludnosti.

- Uh, nije to lako.

- Nije. 

- Može biti i bolno ako shvatiš da si pogriješila.

- Može. Čak i ako nisi pogriješila.

- Poznato je ipak poznato.

- Je.

- Ostavljaš sve poznato i ulaziš na nepoznati teren.

- Nije baš tako. Ulazim na novi teren sa skupljenim iskustvom.

- Ali...

- Ali... Ali je važna riječ. Nema rasta bez ali.

- Kako je život zahtjevan! Mislim, traži nešto a sam ne možeš biti dovoljno pametan da znaš da je to baš to.

- Ja nekako mislim da pamet ima malo veze s tim. Više intuicija. Pamet samo smeta jer počinje kalkulirati i od te se kalkulacije uplašiš.

- Onda, poslušat ćeš znak?

- Hoću. Uhhh... Život je izgleda velika učionica. Znakovi su testovi. Možeš ih ostaviti neriješenim, ignorirati ih, ali nećeš proći test i upisati se u veći razred. Možeš zapeti, riješiti i nadati se u pozitivan rezultat ako si donekle shvatila zadatak.

- Ti stvarno život gledaš kao na učionicu?

- A što je onda ako nije to? 

- Da, što je onda ako nije to.

- Teška neka škola.

- Je, ali škola za što?

- Dala bih par godina, bez pardona, da znam odgovor. Da znam za što točno, nekako imam osjećaj da mi te godine ne bi ni trebale.

- Da li barem naslućuješ odgovor?

- Maglovito. Za nešto veće od ovog tijela, ovih stvari i ove, nazovi stvarnosti. A što je to, preskučeni smo u ovom materijalnom svijetu sa ograničenom pameti da bi shvatili stvarnu širinu i dubinu. Možemo samo slušati znakove i polagati razred po razred, a svaki razred je teži od prethodnog.

- Dakle, život je vječna škola.

- Da, prema tom nečem što nam daje odgovor tko smo u stvari.

- Vjernici kažu da znaju odgovor.

- Kažu. I to ih je zaustavilo na mjestu. Svatko tko misli da zna definitivan odgovor ne ide nigdje. I ja sam vjernica, ali vjernica u ono nešto nemjerljivo veće od nas samih.

- Ali, Bog...

- Da, Bog... Što je to Bog? Beskrajna energija, beskrajna ljubav, Univerzum, Jedno, Sve? Onaj tko misli da zna odgovor, više ne traži, a ne može znati, ne definitivno i konačno. Vjernici doživljavaju Boga odvojenog od njih samih. U vječnom su ratu zbog definicije tog nečeg što je nemoguće do kraja pojmiti. Ja mislim da On nije odvojen od nas, samo smo premali da bi to uspjeli pojmiti, mi smo dio nečeg beskrajnog i vječnog. Nečeg nemjerljivog i bezvremenskog. Ovaj je svijet materijalan i mahom razmišljamo materijalno.

- Slušajući znakove idemo prema tome?

- Nekako sam sve sigurnija da je tako. Poneki razred sam i uspjela proći u sve te godine. 

- A ako ne uspiješ doznati u ovom životu?

- Sigurno ni neću. Mogu se samo približiti.

- Onda, koja je svrha mučiti se?

- A koja je svrha kukanja i stajanja na mjestu?

- Misliš da je stvar u vraćanju?

- Da, mislim. Vratiš se i nastaviš gdje si stao.

- Onda, po toj logici, moraš izabrati teži put od ovoga?

- Vjerojatno.

- Uhhh... Ni malo utješno.

- Meni je. 

- Zašto, baš bih to htjela shvatiti.

- Pogledaj djecu s teškoćama i njihove majke, na primjer. Primjećuješ li nešto?

- Da, uvijek primjećujem nešto čudno za ovaj svijet kod njih.

- Možeš li to definirati, naći riječi?

- Vanzemaljci. Usprkos silnom trudu, angažmanu i boli, oni se najviše smiju. Često kod njih osjećam drukčiju vrstu i boli i radosti.

- A, znaš li zašto?

- Ne, samo im se divim i mislim kako ja ne bih mogla tako.

- Ja ću ti, kao majka djeteta s teškoćama, pokušati odgovoriti zašto.

- Reci.

- Jer smo mi oni koji najviše prate svoje srce tražeći znakove. U ovoj surovoj učionici jedino nam to ima smisla kako bi se imali za što držati. I uvijek uspijemo naći nešto što nam izmami osmjeh, nešto veće, ljepše i utješnije što nas pokreće. Mi se ne usudimo stajati na mjestu jer više nismo samo za sebe odgovorni. Ako se majka zaustavi u rastu, zaustavi se sve oko nje. Naša djeca ne postaju samostalna, ostaju vezana za nas cijeli život. A gorivo nam je čista ljubav. Kad voliš, bol je veća jer više nije samo tvoja, ali je i radost veća kad dođe. Materijalno je potrebno za život, ali samo za to. Sreću osjećaš kroz tuđu sreću. Bol prihvatiš kao dio sebe i puta. Postaje dio tebe kao i radost. Prihvaćanje i traženje smisla. Majka koja svoje dijete gleda najviše kroz materijalna dostignuća, ne raste i ostaje ogorčena, bez životne radosti i potrebe za rastom. Kužiš?

- Nisam sigurna. Ali, valjda sam u nižem razredu.

- A tko zna, možda sam i ja pa kužim krivo, ali osjećam nekako tako.

- Koja škola, ha?

- Da, koja veličanstvena, obećavajuća, svrsishodna škola s učiteljima koji ne nagrađuju pamet nego srce koje osjeća.

- Nije te strah da nećeš položiti ili da si sve krivo shvatila ako promijeniš smjer?

- Pa, pomalo. Ali, životna će se škola pobrinuti da ponavljam, u to sam gotovo pa sigurna. Ne bi mi bilo prvi put, čak ni u ovom životu kojeg vidimo kao jedinog.

 

Vesna Ferluga - Antić

Iz knjige u nastajanju,  `Moć nemoći`
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Iz knjige u nastajanju, `Moć nemoći`

Jednom sam sjedila na klupi ispred rehabilitacije s još jednom mamom Nadom i hvatala zalet dok su nam djeca spavala. Obje smo zapalile cigaretu i kao u kazalištu gledale prizor koji se u

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 20 Oct 2019 u 13:22
Želim vjerovati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Želim vjerovati

Želim vjerovati da tamo negdje netko zna čemu patnja. Čemu onaj strah od novog dana, od novog buđenja, kad znaš što te čeka. Želim vjerovati da tamo negdje netko zna odgovor na s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Oct 2019 u 07:46
Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet

Daj mi, tata, ruku da mi pokažeš svoj svijet. Tako ću biti spremniji za let. Puno toga želim znati. Možda mi na neka pitanja možeš lako odgovor dati. Recimo, da li ono veliko stabl

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Sep 2019 u 09:31
Srce ne zna lagati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Srce ne zna lagati

Ako ti nemirno srce nastoji reći: „Poslušaj me konačno, nije ti to ljubav, to je samo tvoja želja da to bude i zbog toga ti ja malo preskačem da bi shvatio da u toj priči sebe preska

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Sep 2019 u 09:06
Teškoće u razumijevanju života
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Teškoće u razumijevanju života

Ima jedan dečko od dvadeset i pet godina s kojim se često dopisujem preko Vibera. Iako ima brojne teškoće, u nekim njegovim razmišljanjima imam osjećaj kao da nije s ovog svijeta. Ja

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Aug 2019 u 11:36
Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive

Kad sam prvi put poštom dobila „Izvješće o radu skrbnika“ kojeg sam morala popuniti i dostaviti u propisanom roku, inače prijete razrješenjem skrbništva, i ka

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Jul 2019 u 14:04
Prijateljstvo je putovanje do raskršća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Prijateljstvo je putovanje do raskršća

Kada sam bila jako mlada, bila sam uvjerena da će neka prijateljstva trajati vječno, toliko sam ih duboko osjećala. U jednom trenutku, počela su se, kao sama od sebe, raspadati. Tada nisam razumje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Jul 2019 u 07:35
Kako je Darko pobjegao od kuće
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako je Darko pobjegao od kuće

Darko je bio ljut. Jako ljut.  Odlučio je da mu je ovog puta svega dosta, da su mu se mama i tata popeli navrh glave i da će pobjeći od kuće pa neka vide!  Jučer su se opet svađali.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jun 2019 u 09:40
Tiho
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Tiho

Svijet je sve bučniji, a ja sve tiša. Sve više to kod sebe primjećujem. Svijet viče. Stalno netko nekoga pokušava nadglasati i tako nitko nikog ne čuje. Ta mi je buka svijeta

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jun 2019 u 10:24
Ukupno vijesti 238

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr