Nove privilegije

U situaciji kad se poslovi i radnici traže unutar zemalja članica EU, lako se može dogoditi čak i vama, da baš onu vrstu radnika koju trebate za svoje poslovanje, ne nađete u neposrednoj blizini, ili ako vam se netko i javi, nije neobično da se razočarate već nakon mjesec ili dva. U nedostatku ljudi traženih zanimanja, jer su takvi uglavnom otišli iz RH, i na tržištu radne snage pojavljuju se manipulatori.

Zakon omogućava dosta jednostavno registrirati firmu, u koju ste obavezni zaposliti osobu odgovarajuće struke ukoliko ju vi sami već nemate. I kad ste pomislili da je time problem riješen, on se tek tada pojavljuje.  Kad se na uvidu pojave sve manjkavosti  (ne)obavljena posla.  I, obično prekasno, jer je cijena već debelo plaćena.

Posebnim i neočekivanim privilegijama prilikom zapošljavanja, strateški nije se bavila, niti jedna politička stranka, pa čak ni jedan od premijera, koliko god se zaklinjali da će biti čedni u obnašanju vlasti. Ljudi deficitarnih struka  nisu im bile  teme  ni prije ni poslije. Na duge ni kratke staze, to je ostalo nedorečeno kao otvorena ne zavijena rana.  A kakva je situacija na vrhu, takva  se delegira  na niže, jedinice lokalne samouprave, u kojima za razliku od vrha, obnašatelji vlasti žive stvarni život sa svojim glasačima.

I njima ne bi smjelo biti svejedno što je ovaj apsurd okrenut naglavačke, kojemu lokalne zajednice trebaju naći rješenje, umjesto puste konstatacije. Uzmimo za primjer, kako je čišćenje dimnjaka preskupo, a i nema ih tko čistiti, zbog nedostatka ljudi specijalizirane vrste znanja. Ništa novo nije rečeno.

Za takvu situaciju, a ima i drugih i drugih i drugih primjera,  nužna su revolucionarna rješenja, kojih još uvijek nema na vidiku.

Pomoglo bi i bezazleno anketiranje, onih koji su imali ta neka znanja a otišli, pa ipak tu i tamo se pojave u starom kraju. Vjerojatno bi rado otvorili dušu i srce, i povjerili se, zašto su napustili Istru i Hrvatsku. 

U dobrim vremenima lako je biti i političar i vođa, ali se tek u teškim situacijama vidi tko je čovjek i vođa, kojem je stalo, a tko je tek priljepljena uz nekoga obična i sebična ništarija. Privilegije nisu apsolutno loše, ukoliko se daju u korisne svrhe, drugo je i pitanje i problem, gramzivih pojedinaca, o kojima ovdje ne trošimo riječi. 

Nove privilegije postaju neophodne, (stanovi, automobili, mobiteli, teretane, bazeni tijekom zime, godišnji odmori, ljetni i zimski, vikendi slobodni, školovanje djece, organizirani piknik  godišnje za sve zaposlene i dodajte vi, dalje ) nije riječ o tome da nema ljudi, ima ih, i ovdje će raditi, samo im ponudite dobre uvjete. Dajte im nove privilegije.

Neki od vas će se sjetiti kako su se obitelji poštara, vojnih lica, učitelja, vjerskih službenika, često selile sa čitavom obitelji . da li je bilo jednostavno, vjerojatno nije, a da li su dobivali neke privilegije tog posla, jesu.

Samo, i golo, tržište radne snage nije u mogućnosti uspostaviti ravnotežu primjerenu za život ljudi, i ma koje struke nedostatak, nije tek usputna, već krucijalna tema. I što se prije uoči i definira, brže i lakše se rješava, s manjim popratnim posljedicama.

Svatko onaj koji misli da može za sebe graditi i razvijati, da uzme sebi sve , a drugome ne omogući apsolutno ništa više, do mizerno niskog ljudskog odnosa i plaćenog rada, jako se vara. Visoka cijena takve zablude tek će doći na naplatu, jednako državi, jedinicama lokalne samouprave i samozaljubljenim pojedincima.