IMAMO čAčIćA I EUROPU
Tko se više sjeća povika «Imamo Hrvatsku», tko se više sjeća privatizacije «na hrvatski način», tko se sjeća parole «tko je jamio, jamio»,
Čini mi se kako je današnje vrijeme, katastrofalno što se respekta, poštovanja, profesionalnosti, ljubaznosti….tiče. Za mnoge je spomenuto nažalost nepoznat pojam, stoga se divim onima koji svakodnevno rade s ljudima. Nije im zasigurno lako, jer ima nas svakakvih. Nedavno sam bio prisutan na blagajni jedne labinske trgovine, kad je kupac «sasuo paljbu» na prodavačicu koja mu ama baš ničim nije bila kriva. Toliko je «gospodin» bio arogantan i nepristojan, samo zato što je prodavačica rekla da nemaju stvar koju je on tražio. Počeo je spominjati Zagreb, Rijeku, kako tamo svega ima, kako je trgovina seljačka pa ničeg nema, treba ih sve pozatvarat i da ne nabrajam dalje.
Divio sam se i divim se gospođi na blagajni koja je sav taj prostakluk i primitivnost izdržala, ne poslavši ga u tri….
Nije zasigurno lako raditi s kupcima, klijentima, ljudima općenito, jer su nervozni, novaca ima sve manje, možda jesu a možda i nisu na vrijeme primili plaću, ali sve ih to ne opravdava da svoje nezadovoljstvo i frustracije istresaju na nevinima.
S druge pak strane ima onih koji rade poslove gdje je kontakt s ljudima minimalan, a kod nekih je nažalost takva i profesionalnost. Ponekad problem nastaje čim ih angažirate da vam nešto naprave ili poprave, jer sve to isfušare, naplate i odu. Sve po onoj staroj „drži vodu dok majstori odu“. Vjerujem da su u manjini, ali ih ima.
Znam za slučaj gdje se ulazna vrata jedne zgrade, nisu zatvarala kako treba više od mjesec dana. Rečeno je, kako je crkla automatska pumpa koja zatvara vrata. Prijavio se kvar upravitelju, koji je bio super korektan, izašao u susret stanarima te ih izvijestio da je pumpa naručena i kako će biti u što skorijem roku zamijenjena. Trebalo je to sve skupa potrajati nekih najviše pet radnih dana.
No vrijeme je prolazilo i sve se oteglo na duplo. Upravitelj zgrade je stanare kontaktirao, i pitao da li žele pričekati da tvrtka koja treba pumpu zamijeniti i dalje ostane „u igri“ jer im treba još par dana da stigne, navodno isporučitelj kasni.
Pristali su i pokajali se. Kad je konačno nakon punih mjesec dana ta famozna pumpa stigla, pojavila su se dva radnika da je zamijene i to desetak minuta prije no što im je trebalo završiti radno vrijeme, vidjevši to stanari su posumnjali kako to neće završiti po dobru.
Zamijenili su pumpu, ili točnije za desetak minuta izbušili krive rupe, montirali pumpu koja je više ličila na neku igračku od plastike, proizvedenu tko zna gdje i normalno da su se vrata zatvorila jednom i nakon toga je opet bilo sve po starom.
Ne bi ni to bilo najveće zlo, da ti isti radnici ne plaču kako im opada posao, kako ih ljudi sve manje zovu, jer navodno novaca ima sve manje.
Da budim iskren čudim se da ih uopće netko zove.
Tko se više sjeća povika «Imamo Hrvatsku», tko se više sjeća privatizacije «na hrvatski način», tko se sjeća parole «tko je jamio, jamio»,
Protekli tjedan bio je pun zanimljivih događanja i obrata. Od političkih, kulturnih pa sve do sportskih. Bio je to tjedan kada su Grad Labin, i dvije labinske Općine, Raša, i Sveta Nedelja o
Drugi puta, druga kolumna na ovom portalu. Novom, ali već se oko njega ”prašina diže”. Kao što ste možda i primjetili nema više u impressumu Robija Fonovića, ni nj
Drugi puta, druga kolumna na ovom portalu. Novom, ali već se oko njega ”prašina diže”. Kao što ste možda i primjetili nema više u impressumu Robija Fonovića, ni nj
S govora na pisanje, s medija za pet na 5Portal, valjda to tako mora biti kada si u pedesetima. U današnje vrijeme kada je skoro pa 350.000 ljudi u Lijepoj Našoj po biroima za zapo&scar