Ovog četvrtka Labin je bio prazan, prazniji nego inače u to doba dana, a skromni trgovački centri u gradu zjapili su poluprazno. Ali se zato posvuda brzo stizalo na red. Čak i na šalterima na kojima se zatekne uvijek netko, od onih koji baš zakompliciraju. Toga dana, nekim čudom ni takvih nije bilo. Jer toga dana svijet je dobio novi trgovački centar. I sve se događalo negdje drugdje.
A svaki novi trgovački centar ima zadatak zasjeniti veličinom onaj prethodni, i sve one koji pristaju biti djeca potrošačke revolucije, učiniti još manjima, siromašnijima, bezličnijima, jer samo je zbirna brojka važna. Nikakva imena ni prezimena nemaju vrijednost, samo količina potrošenoga. U kunama ili eurima.
I upravo sve to, događalo se toga dana, al tome nije kraj. Nastavak tek slijedi.
Revolucija je općenito temeljita promjena moći, koja se događa naglo, s ciljem da u kratkom razdoblju napravi velike promjene, recimo u gospodarstvu, domaćem poduzetništvu, postojećoj trgovini, općenito u ekonomiji.
Ova revolucija, sve to upravo čini. Već je pokosila nekolicinu pred sobom, da bi napravila mjesta, za ponudu koja će tek uslijediti. Nije sada u pitanju samo jedan grad, u kojem se čudo dogodilo, već su gradovi. Odreda. I ljudi. U Istri se dobro zna, koliko tisuća stanovnika mogu brojiti njezini gradovi.
Sudjelovanje u spektaklu, nije samo trenutnog karaktera, već trajnog.
Ako ste do sada slušali, koliko puta, vam je netko vaš rekao da nema vremena, sada će ga imati još manje. Veličine oko vas su drugačije, sve je većih dimenzija, pa i mjeru za vaš dan iskrojio je netko drugi. Vi u tome niste sudjelovali.
Pozvani ste doći i tamo isprazniti novčanik. A nakon toga, bezopasni ste po okolinu. I slobodno možete ostatak mjeseca ili sezonu, provesti radeći.
Nisu tako daleka iskustva bližih i daljih zemalja, uz napomenu mnogoljudnijih, koje su puno ranije otvorile mogućnosti za kupovanje na veliko. Za mnoge iz ovih krajeva, bio je to samo turistički doživljaj, jednom godišnje. Sa ponekom sitnicom da razveseli svakog člana u obitelji, koji nije remetio ovdašnji život, a niti ga ugrožavao. Ali sada je slučaj puno drugačiji. Opasniji.
Više ni tradicionalni blagdani Sv. Nikola, kojem se djeca raduju, Božić kao obiteljski blagdan mira i blagoslova, te Nova godina koja navješćuje rast, razvoj i plodnost u obilju, nisu ona posebna draž samo unutar obitelji. Preuzeli su ih agresivno trgovački centri, niti ne pitajući za minimum civiliziranog poštovanja.
Samo da bi se kupovalo, dok idejni začetnici svega ovoga, negdje na nekim mirnim morima krstare mjesecima, ili na drugim izdvojenim od javnosti mjestima, uživaju sve blagodati obiteljskog života i sklada.
U revoluciji se više ne sudjeluje nužno s puškom i mitraljezom. Može i uz stisak ruke, u svečanom odijelu s kravatom, u cipelama na štiklu, sa čašom šampanjca i prigodni domjenak. Idejni začetnici za revoluciju daju svoje „topove“, rijetki domaći bogataši svoje „volove“, a samo sirotinja svoje „sinove“.