A što kad neki samo šute

Jeste li primijetili da velik broj ljudi prešućuje vlastito mišljenje, njihova komunikacija nije ni izravna ni otvorena, jednostavno se pretvaraju. Što ne znači da, ne uočavaju pogreške, ili da nemaju primjedbe i kritike. Oni samo drže usta čvrsto zatvorena, bojeći se izazvati sukobe, ili se ne daj bože, zamjeriti kome od ljudi oko sebe.
I kad je nešto vrlo loše, o čemu se mora i treba govoriti, mnogi će radije šutjeti, i čekati da to prvo primijeti netko drugi. Bez obzira, što oni već raspolažu znanjem i informacijom, radije će ju zadržati samo za sebe. Strah je prevelik, jer mogli bi izazvati neko „pomicanje tla“, a to bi vodilo tko zna gdje? Na što nisu spremni.
Razlog tomu je generalno, veliki nedostatak iskrenosti među ljudima, koji najčešće svakodnevno provode dobar broj sati zajedno.
E sada, možemo se pretvarati, glumatati, bolovati, uz ispričnice od liječnika, ali samo do jedne granice. Ništa od svega nabrojenog nije u stanju biti adekvatna zamjena za iskrenost.
Vrijednost iskrenog razgovora, nemjerljiva je u usporedbi, sa 15 ili 25 dana lažnog bolovanja, od svog doktora. Ma koliko vam on bio naklonjen.
Iskreni razgovor podrazumijeva veći broj mogućnosti, novih ideja, uključuje više ljudi, od kojih svaki može nešto pridonijeti. Umjesto da se ljudi od straha, (a što bi moglo biti, ako to kažem?), zatvaraju u sebe i šute, kada iskreno nastupaju, privlače više ljudi, od kojih svatko zna nešto, i svatko pridonosi nečim.
Ono što je na početku bila knedla u grlu, analizira se, i usavršava. Jedan od drugoga učite, i gotovo se međusobno nadmećući, stvari poboljšavaju.
Kad se razgovara iskreno, ma što da je razlog, tada svi znaju sve, tada svi brže djeluju, rasprave ne traju dugo, a još manje beskonačno. Brže se vidi što se može popraviti i odmah primijeniti. A budući je svima sve jasno, ne gubi se ni vrijeme, ni novac, ne gubi se životna energija, i ljudi su zadovoljni, samim time i zdraviji.
A tada vam je i vaš doktor, samo prijatelj. Jer ni bolovanje vam nije potrebno.
Sve to prenesite na situacije kada ste se i sami našli pred hrpom neriješenih stvari, i govorili drugima, da vi nemate vremena. Ili ste bili na dugom sastanku, a pokazalo se i beskorisnom, kao da vas je buldožder pregazio, jer ništa niste odlučili.
Možda ste na kraju i sami zaključili da ljudi ne govore ono što doista misle, računajući da im je život tako jednostavniji. A ako se što i zakomplicira, uvijek mogu otići kod doktora po bolovanje.