22Oct

Ne šaraj bez veze

Grafiti su uvijek u modi. Istina, nekada pisani po zidovima običnom kredom, ili kakvim debljim olovkama. Ponekad bi nešto bilo napisano flomasterom, ali za to je «pisac» morao imati rod u Americi ili negdje drugdje u inozemstvu. Sjećam se pred dosta godina u Labinu se na novo obojila jedna velika stambena zgrada. Boja lijepa, neka crvenkasta, divota za vidjeti.

U ta vremena već su postojali sprejevi, pa je netko na toj zgradi napisao crnim sprejem, «A što sad». Uništen je bio nečiji posao, stanari su negodovali, ali je taj netko postavio pitanje sebi i nama, što će se dalje dešavati, sa zgradom. Gledam te grafite ima ih po svuda. Po većim gradovima naravno više.

Sjećam se jednog kojeg sam vidio u Puli, na jednom zidu, pisalo je «U današnje je vrijeme teško biti glup, velika je konkurencija», ili Rovinj centar grada, «Vodite ljubav a ne pse». Ti koji grafite pišu, uništavaju imovinu i zidove, ali im se mora priznati da su kreativni, samo što tu svoju kreativnost pokazuju na krivim mjestima. Već sam u uvodu napisao da je toga bilo oduvijek, samo se to činilo primitivnijom tehnikom, kredom i olovkama.

Osnovna škola «Ivo Lola Ribar» u Labinu, još dokle sam ja tamo bio đak, renovirala se skroz, iznutra i izvana. Sve novo, vanjski zidovi bijeli. Netko iz društva došao je na ideju da se napiše nešto na zidu. Složili smo se i mi ostali. Svatko je trebao to učiniti po nekom svom nahođenju i kreativnosti. Kao pribor nismo mogli koristiti bijelu kredu, jer je zid bio bijel, pa smo nabavili neku, plave boje. Prijatelj iz školske klupe, napisao je ljubavnu poruku. Neki su nešto nacrtali, ja što iz ne kreative, što iz toga da ispadnem hrabar, napisao sam moje ime i prezime. Bilo je to učinjeno kasno na večer, nakon nastave.

Drugo se jutro digla dreka i prašina. Sjećam se ondašnji direktor škole bio je jako strog, izgledao opasno, a nije bila novost i da je znao udariti. Ispitivalo se tko je to mogao napisati i nacrtati, tko su ti «dripci» koji su uništili zidove. Jedino je bilo lako u mom slučaju. Ime i prezime sve je kazivalo i naravno da sam zajedno s razrednikom bio pozvan kod direktora. Prvo sam nijekao bilo kakvo pisanje, jer mogao je moje ime netko drugi napisati, ali je direktor  rekao da me već netko izdao i u onim godinama naravno da sam odmah priznao. Bilo je to moje prvo bolno pisanje, jer direktor, koji se Šamanić prezivao, dokazao je da bi mu bilo pristajalo i prezime ŠAMARić. Tako me istukao da mi je zujalo u glavi nekoliko dana i zakleo sam se tad, da su za mene grafiti, zauvijek završena stvar. (08:19:06/31.05.2017.)

Čuvajmo žene kao zjenicu oka svog
Adriano šćulac

Čuvajmo žene kao zjenicu oka svog

Često se raspravlja o ravnopravnosti spolova. Tko je poduzetniji, smireniji, sposobniji, koga se više tlači, da li je istina da su mnogi muškarci «muške svinje» pa g

By: Adriano šćulac | 14 Oct 2016 u 07:21
Pišimo i pričajmo o lijepom
Adriano šćulac

Pišimo i pričajmo o lijepom

Postoje otkad i pismo, od onda su prisutni i djeluju na našu svakodnevicu. Ponekad im vjerujemo više, ponekad manje, ponekad nikako. Oni su mediji. Ove dane svi se oni redom bave i pi&sc

By: Adriano šćulac | 05 Oct 2016 u 07:32
I Bog je od nas digao ruke
Adriano šćulac

I Bog je od nas digao ruke

Prošlo je skoro tri tjedna,  kako smo bili na biralištima. To u posljednje vrijeme često i prečesto činimo, jer su kod nas uvijek neki i nekakvi izbori. Konačno su objavljeni i

By: Adriano šćulac | 28 Sep 2016 u 09:08
Jučer, danas, sutra
Adriano šćulac

Jučer, danas, sutra

Još jučer smo živjeli na ovim istim prostorima, samo što nas je bilo četiri puta više no sada, država se drugačije zvala, te smo imali jednu, ili točnije dvije zvijezde. Jed

By: Adriano šćulac | 21 Sep 2016 u 07:28
Živjeli izbori i maskenbal
Adriano šćulac

Živjeli izbori i maskenbal

Tako vam ja prije tri dana, nabacim odijelo, bijelu košulju, da nije bilo onako pakleno vruće, bio bi, kako dobri stari Vajta pjeva, prebacio i bijeli šal, a da sam žensko krinolinu, (

By: Adriano šćulac | 14 Sep 2016 u 07:29
Nekad i sad
Adriano šćulac

Nekad i sad

Danas su neka čudna vremena. Mnogi znaju to reći i ja se s njima slažem. No ipak bi nadodao da nisu čudna, nego drugačija, bolje mi zvuči. Normalno je to stanje, jer ne kaže se đaba «sve

By: Adriano šćulac | 07 Sep 2016 u 05:54
Glumci
Adriano šćulac

Glumci

Ljudi ima svakojakih. Crnih, bijelih, žutih, kosookih, mršavih, krupnijih, debelih…i da ne nabrajam. To je naša vanjština vidi se i čemu je skrivati, jer svi smo isto vri

By: Adriano šćulac | 31 Aug 2016 u 05:22
Gdje stanuje solidarnost ?
Adriano šćulac

Gdje stanuje solidarnost ?

Labin nije ono što je bio. Vidljivo, na prvi je pogled veći, uredniji, ljepši, moderniji,svakim se danom u njemu nešto gradi, i to je dobro, za svaku pohvalu. Stanovnika ima mnog

By: Adriano šćulac | 24 Aug 2016 u 07:19
Stranci smo u vlastitom domu, jadno i žalosno
Adriano šćulac

Stranci smo u vlastitom domu, jadno i žalosno

Ljeto je i turistička sezona. Barem još nekih mjesec dana, mada se već sada vidi da je ona „najžešća berba“ prošla. Meni ništa nije smješnije nego sl

By: Adriano šćulac | 17 Aug 2016 u 09:33
Ukupno vijesti 310

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr