22Oct

Ne šaraj bez veze

Grafiti su uvijek u modi. Istina, nekada pisani po zidovima običnom kredom, ili kakvim debljim olovkama. Ponekad bi nešto bilo napisano flomasterom, ali za to je «pisac» morao imati rod u Americi ili negdje drugdje u inozemstvu. Sjećam se pred dosta godina u Labinu se na novo obojila jedna velika stambena zgrada. Boja lijepa, neka crvenkasta, divota za vidjeti.

U ta vremena već su postojali sprejevi, pa je netko na toj zgradi napisao crnim sprejem, «A što sad». Uništen je bio nečiji posao, stanari su negodovali, ali je taj netko postavio pitanje sebi i nama, što će se dalje dešavati, sa zgradom. Gledam te grafite ima ih po svuda. Po većim gradovima naravno više.

Sjećam se jednog kojeg sam vidio u Puli, na jednom zidu, pisalo je «U današnje je vrijeme teško biti glup, velika je konkurencija», ili Rovinj centar grada, «Vodite ljubav a ne pse». Ti koji grafite pišu, uništavaju imovinu i zidove, ali im se mora priznati da su kreativni, samo što tu svoju kreativnost pokazuju na krivim mjestima. Već sam u uvodu napisao da je toga bilo oduvijek, samo se to činilo primitivnijom tehnikom, kredom i olovkama.

Osnovna škola «Ivo Lola Ribar» u Labinu, još dokle sam ja tamo bio đak, renovirala se skroz, iznutra i izvana. Sve novo, vanjski zidovi bijeli. Netko iz društva došao je na ideju da se napiše nešto na zidu. Složili smo se i mi ostali. Svatko je trebao to učiniti po nekom svom nahođenju i kreativnosti. Kao pribor nismo mogli koristiti bijelu kredu, jer je zid bio bijel, pa smo nabavili neku, plave boje. Prijatelj iz školske klupe, napisao je ljubavnu poruku. Neki su nešto nacrtali, ja što iz ne kreative, što iz toga da ispadnem hrabar, napisao sam moje ime i prezime. Bilo je to učinjeno kasno na večer, nakon nastave.

Drugo se jutro digla dreka i prašina. Sjećam se ondašnji direktor škole bio je jako strog, izgledao opasno, a nije bila novost i da je znao udariti. Ispitivalo se tko je to mogao napisati i nacrtati, tko su ti «dripci» koji su uništili zidove. Jedino je bilo lako u mom slučaju. Ime i prezime sve je kazivalo i naravno da sam zajedno s razrednikom bio pozvan kod direktora. Prvo sam nijekao bilo kakvo pisanje, jer mogao je moje ime netko drugi napisati, ali je direktor  rekao da me već netko izdao i u onim godinama naravno da sam odmah priznao. Bilo je to moje prvo bolno pisanje, jer direktor, koji se Šamanić prezivao, dokazao je da bi mu bilo pristajalo i prezime ŠAMARić. Tako me istukao da mi je zujalo u glavi nekoliko dana i zakleo sam se tad, da su za mene grafiti, zauvijek završena stvar. (08:19:06/31.05.2017.)

Možda krenem u „rat“ do istrebljenja
Adriano šćulac

Možda krenem u „rat“ do istrebljenja

On je bio lokalni političar. Moćan, odluke donosio sam, on je bio ja pa opet ja, on je bio on i samo on. Supruga naravno direktor jedne gradske firme. Kad se tražilo referenta prodaje, kao naručen

By: Adriano šćulac | 03 May 2017 u 08:02
Nekad nam je bio Maj
Adriano šćulac

Nekad nam je bio Maj

Nekad smo ga majem zvali, peti mjesec u godini. Danas je to svibanj, no ostao je isti, te je i dalje peti po redu mjesec u godini, i dalje je meteorološki promjenjiv, kao što to u prolje

By: Adriano šćulac | 30 Apr 2017 u 08:22
Previše je tanka nit……
Adriano šćulac

Previše je tanka nit……

Mnogi od nas nekuda i nekamo žurimo. Kad to treba, a prečesto i kad nam to nije potrebno. Jurimo sto na sat, pa kad stanemo, pitamo se kamo i zašto? Da li nam je to uopće potrebno? Da li mor

By: Adriano šćulac | 19 Apr 2017 u 07:42
Sjećanja
Adriano šćulac

Sjećanja

Vjerujem kako vam je poznata, ona Žerina i Crvene Jabuke,`Stižu me sjećanja,na sva davna proljeća,... stižu me godine kada čovjek zastane i kad prošlost pogleda nekim drugim očima&hellip

By: Adriano šćulac | 12 Apr 2017 u 09:08
`Stoka sitnog zuba`i dvjesto  ostalih
Adriano šćulac

`Stoka sitnog zuba`i dvjesto ostalih

Ukorijenjeno je u narodu ove države da političari lažu. Tako ljudi misle, tako govore, to ističu, velika većina. Ja se ipak s tim ne bi složio. Ne vjerujem da baš svaki političar laže.

By: Adriano šćulac | 05 Apr 2017 u 16:19
Loše ste volje, pa što?
Adriano šćulac

Loše ste volje, pa što?

Nas ljudi ima svakojakih. Crnih, bijelih, žutih, kosookih, mršavih, krupnijih, debelih…i da ne nabrajam. To je naša vanjština vidi se i čemu je skrivati, jer svi smo isto

By: Adriano šćulac | 29 Mar 2017 u 09:31
Divim se nekima
Adriano šćulac

Divim se nekima

U današnje vrijeme kad je respekt, poštovanje, profesionalnost, ljubaznost, za mnoge nažalost nepoznat pojam, divim se onima koji svakodnevno rade s ljudima. Nije im zasigurno lako, jer

By: Adriano šćulac | 22 Mar 2017 u 08:06
Dojče - Kroatiše telefon, ili daj da te prevarim
Adriano šćulac

Dojče - Kroatiše telefon, ili daj da te prevarim

Hrvatsku neki nazivaju „Lijepa naša“, drugi pričaju o zemlji s najljepšim morem i nazivaju je "Mala zemlja za veliki odmor", no u posljednje se vrijeme sve više spomi

By: Adriano šćulac | 15 Mar 2017 u 08:37
Ona je ŽENA
Adriano šćulac

Ona je ŽENA

Kad je cijeniš,ona ti duplim vraća. Kad je štitiš, ona ti još boljim vraća. Zovu je slabijim spolom, a jače su od nas. Mogu ono što mi niti možemo niti znamo. Na

By: Adriano šćulac | 08 Mar 2017 u 07:40
Ukupno vijesti 310

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr