14Nov

Femme fatale

Svaka bora, duboko u sebi, nosi napisani roman.

Grijeh ih je glačati i brisati.

Voljeti sebe znači ponosno nositi bore

koje je život ispisao.

Glatko lice u nekim godinama nije lijepo kad je prazno,

kao knjiga bez slova.



        - To je to, stara moja. Danas ima da budeš nevjerojatna! Ovo ne smiješ zeznuti - Lina se odlučno obratila svom odrazu u ogledalu. Već se tjedan dana pažljivo pripremala za ovaj dan.


        Juru je upoznala na nekoj izložbi slika na koju je otišla jer se puno o njoj pričalo i pisalo. Iako za umjetnika nikad prije nije čula, shvatila je da će se u toj poznatoj gradskoj galeriji sigurno okupiti barem dio gradske "creme de la creme" pa je iz znatiželje otišla. Nikad se ne zna.

Dok se tako pravila zainteresirana za jednu apstraktnu sliku, koja ju je neodoljivo podsjećala na jako uvećani dio pite s jabukama, prišao joj je Jura.
Malo pomalo, uz šampanjac i trunku prikrivenog, ali jasno naslućenog koketiranja, dogovorili su se da se točno za tjedan dana nađu na večeri u jednom elitnom restoranu. Malo se onako iz početka pravila da razmišlja o pozivu, kako ne bi ispala preoduševljena i brzopleta, ali na kraju je pristala.

I te kako je pristala! Znala je ona dobro tko je taj zgodni Jura. Jedan od najbogatijih ljudi u gradu! Bogati sin prebogatog oca, koji je uz to friško rastavljen. Lijep, bogat i slobodan. Teško se dolazi do takve prilike i Lina je dobro znala da to ni u ludilu ne smije propustiti, jer takvi kao što je Jura ne rastu na svakom stablu.


        Lina je oduvijek znala da njoj nije suđeno da bude prosječna. Grozila se prosječnosti. Priroda joj je na sreću podarila lijepo lice i skladnu figuru, a za ono što je priroda promašila, potrudila se sama.
Kako je žurila da obavi još onaj „final touch“ kod frizera i kozmetičara, brzo je navukla haljinu i istrčala iz stana. Na katu ispod gotovo se sudarila sa susjedom koja je nosila punu košaru mokrog rublja.
        - Dobar dan susjeda! Kako ste mi? - zacvrkutala je pristojno.
        - Dobro - smrknuto je odgovorila susjeda u trenirci i nepočešljane kose.

Iz stana se čula vriska njezino troje djece koja su se očito oko nečeg svađala. Susjeda nije propustila da je onako namjerno i posprdno odmjeri od glave do pete i zatim se okrenula natmureno i otišla svojim poslom.

Lina je pomislila:
        - E, jesi zavidna! Nisam ti ja kriva što tvoj muž stalno bulji u mene. Sama si si kriva. Trebala bi se malo više potruditi oko sebe, draga moja.


        Nakon što je završila kod frizera i kozmetičara, navukla je na svoje preplanulo tijelo super usku i super skupu bijelu haljinu, koja je pokrivala, ali ujedno diskretno isticala ono najbitnije. Haljina je bila upravo nevjerojatno skupa. Ali što je malo minusa naspram budućnosti koja ju je, nadala se, čekala? Pažljivo ju je birala baš za Juru. Htjela je da i on vidi njezin ponos i da se sam uvjeri da nije pogriješio što je baš nju, Linu, odabrao jer očito je imao izbora napretek.

Naročito je bila ponosna na dva broja veće košarice koje su bile poklon od bivšeg za kojeg je nekad gajila velike nade, ali je jadan na kraju bankrotirao i otperjao u inozemstvo da pokuša nešto iz početka. Ona mu je poželjela sreću i krenula na drugu stranu. Nije imala ni živaca ni volje za neke neizvjesne početke.

Odlučila je biti još malo strpljiva i došao je Jura i njezina 34-ta. Nije imala što više čekati. Tik-tak, tik-tak...
Taksijem je stigla u restoran i pred ulazom duboko udahnula.
        - Zadivi ih ženo. Možeš ti to! - hrabrila je samu sebe.
Ušla je i zamolila mlađahnog konobara da joj pokaže stol gdje ju je čekao g. Jura Kosić.
        - Femme fatale! Majko mila, jesi li je vidio Borise? Krasotica! - čula je komentar  jednog od konobara iza svojih leđa i zadovoljno se promeškoljila.  U trenu joj je naraslo samopouzdanje i vjera u uspjeh.


        Onda je ugledala svog Juru. Bila je zadovoljna time što je odabrao stol u kutu restorana koji je bio diskretno odvojen i samim time djelovao intimno. To joj je puno govorilo.

Svjesna pogleda zadivljenih muškaraca, i zavidnih i ljubomornih pogleda njihovih pratilja, kako ih je sebi u trenu opisala, jako se trudila da njezin hod prema Jurinom stolu bude što graciozniji, a osmijeh diskretan i pomalo tajnovit.
Dok je tako bila usredotočena na važnost prvog dojma od kojeg bi sve moglo ovisiti, visoka potpetica joj je nespretno zapela za jedan nabor na debelom tepisonu, taman ispred nekoliko stuba koje su se spuštale u dio restorana gdje ju je za stolom čekao Jura i ona je iznenada, poput kakve elegantne bijele rakete, poletjela prema prvom stolu za kojim je jedan konobar upravo punio tanjure juhom od rajčica sa svježim bosiljkom.

Traaas!!!  Tresnula je snagom bojnog aviona. Od glave do pete u trenu je bila prekrivena crvenom juhom s komadićima friškog bosiljka. Usput je svojim padom zalila i goste koji su sjedili za tim stolom ali to joj je sada bila najmanja briga.
        - Femme fatale je fatalno tresnula!  - čula je glas onog istog konobara. Što je najgore, još se i cerekao. Osjetila je bijes koji joj se naglo, poput lave prelio preko usana.
        - Mrš! Bem ti takav restoran, govno jedno! Sve ću vas tužiti zbog ovog! - eksplodiralo je iz nje. Toliko truda, toliko priprema, toliko nadanja! Dok se nespretno pokušavala uspraviti, osjećajući oštru bol u lijevom ramenu, podigla je pogled prema stolu u kutu. Jure više nije bilo. Naravno!


        Više ju ništa nije bilo briga pa je počela plakati dok ju je konobar tješio i vodio ju prema luksuznom toaletu da malo pokuša isprati masno crvenilo s bijele haljine.
Iako su se u njoj miješali osjećaji bijesa, tuge, boli i trenutačno isparene velike nade u koju je uložila sve što je mogla i znala, duboko u sebi nije zamjerala Juri što je otišao. Znala je da su vjerojatno vrlo slični i da bi i ona tako postupila da je na njegovom mjestu. Znala je da bi.

Oni su ljudi koji si ne mogu dopustiti sramotu.

Ni prosječnost.

Znala si
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znala si

Znala si kad moj osmijeh nije imao nikakve veze s mojim pogledom. Otkrila si da blefiram i da u ruci ne krijem royal flash, nego samo bijedan par dvojki. U tom si trenutku sama pokušala zavarat

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 Oct 2019 u 07:13
Iz knjige u nastajanju,  `Moć nemoći`
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Iz knjige u nastajanju, `Moć nemoći`

Jednom sam sjedila na klupi ispred rehabilitacije s još jednom mamom Nadom i hvatala zalet dok su nam djeca spavala. Obje smo zapalile cigaretu i kao u kazalištu gledale prizor koji se u

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 20 Oct 2019 u 13:22
Želim vjerovati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Želim vjerovati

Želim vjerovati da tamo negdje netko zna čemu patnja. Čemu onaj strah od novog dana, od novog buđenja, kad znaš što te čeka. Želim vjerovati da tamo negdje netko zna odgovor na s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Oct 2019 u 07:46
Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet

Daj mi, tata, ruku da mi pokažeš svoj svijet. Tako ću biti spremniji za let. Puno toga želim znati. Možda mi na neka pitanja možeš lako odgovor dati. Recimo, da li ono veliko stabl

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Sep 2019 u 09:31
Srce ne zna lagati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Srce ne zna lagati

Ako ti nemirno srce nastoji reći: „Poslušaj me konačno, nije ti to ljubav, to je samo tvoja želja da to bude i zbog toga ti ja malo preskačem da bi shvatio da u toj priči sebe preska

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Sep 2019 u 09:06
Teškoće u razumijevanju života
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Teškoće u razumijevanju života

Ima jedan dečko od dvadeset i pet godina s kojim se često dopisujem preko Vibera. Iako ima brojne teškoće, u nekim njegovim razmišljanjima imam osjećaj kao da nije s ovog svijeta. Ja

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Aug 2019 u 11:36
Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive

Kad sam prvi put poštom dobila „Izvješće o radu skrbnika“ kojeg sam morala popuniti i dostaviti u propisanom roku, inače prijete razrješenjem skrbništva, i ka

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Jul 2019 u 14:04
Prijateljstvo je putovanje do raskršća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Prijateljstvo je putovanje do raskršća

Kada sam bila jako mlada, bila sam uvjerena da će neka prijateljstva trajati vječno, toliko sam ih duboko osjećala. U jednom trenutku, počela su se, kao sama od sebe, raspadati. Tada nisam razumje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Jul 2019 u 07:35
Znak
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znak

- Kad ti kažem, to je bio znak. - Recimo da je. Ali, znak za što? - Za promjenu smjera.  - Jesi li sigurna? - U stvari, nisam. Kako možeš biti sto posto siguran u takve stvari

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Jul 2019 u 07:07
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr