14Nov

Baš me briga

Mirjana je nakon ručka krenula da opere prljavo suđe. Nakon toga je namjeravala obrisati prašinu i skinuti paučinu s lustera koju je još jučer primijetila kad je upalila svjetlo, ali nikako da ona i krpa na metli stignu do nje.
Primijetila je molećljiv pogled svog sina i njegovu podignutu ruku u nespretnom pokušaju mahanja.
- Što? Ti bi van? U šetnju? – sin se nasmijao.
Mirjana je pogledala kroz kuhinjski prozor. Bilo je prekrasno sunčano popodne, bez vjetra. Pogledala je suđe, još jednom u sina, pa opet u suđe, i poluglasno i odlučno rekla:
- Znaš što sine? Baš me briga! – obukla je sinu i sebi jaknu, na brzinu ga počešljala, i izgurala invalidska kolica van iz kuće.
Šetali su se tako, uživajući u prvim danima proljeća, kad je Mirjana u daljini prepoznala lik koji se kretao prema njima.
- O, ne! Znala sam da smo trebali ići drugim putem – tiho je zagunđala.
- Bok, vas dvoje! Kamo ste krenuli? – pitala je Đurđa Znatiželjka.
- Malo u šetnju, pa na kavu i sok.
- Jesi li čula novosti?
- Ne znam. Koje?
- One u vezi braće Mamić. I, one o Mostu i Karamarku.
- Ne gledam televiziju.
Nije pomoglo. Đurđa Znatiželjka je na dugo i široko obavještavala Mirjanu o najnovijim nebulozama, koje možda i jesu bile nove, ali nosile su prepoznatljivi štih unazad dvadesetak godina. Valjda je mislila kako je Mirjanu potrebno prosvijetliti. Sin je počeo negodovati.
- Oprosti, ali stvarno me nije briga za politiku. Moramo dalje, samo želimo poštenski prošetati. Dan je predivan.
- Ok. Ostatak ću ti ispričati na kavi, kad budeš imala vremena. A, moram ti ispričati i to kako sam odbrusila Mari kad mi je rekla da ja nemam pravo na jednokratnu pomoć, samo zato jer ona nema. Love ima više od mene, odbili su je, naravno, pa valjda misli da zbog toga nemam ni ja. Žena vozi Mercedes za Boga miloga, a ja staru karampanu. Još mi se usudila reći da nisam gladna i da ne bih trebala tražiti kruha preko pogače. Ma, možeš li to zamisliti?
- Ok. Ispričat ćeš mi na kavi. Mi moramo dalje. Bok!
Kad su se malo odmaknuli, pomalo smetena svom negativom kojom ju je Đurđa napunila, samo je protesla glavim i rekla: “Ma, baš me briga! I za Mamiće, i za politiku u kojoj samo žutilo vlada, i za Maru koja ima ili nema love, i za vrstu vozila koje obje ipak odvede od točke A do točke B.”

Nakon što su se vratili kući, u poštanskom je sandučiću našla omotnicu. Poziv za sudsko vještačenje u vezi skrbništva nad sinom koji je sad već skoro ušao u dvadesetu. Prošlo je godinu i pol, a ona još uvijek nije imala skrbništvo. Naravno da se morala odazvati, ali svejedno je rekla:
- Baš me briga! Ne treba mi nitko tko će mi dozvoliti da i dalje smijem biti tvoja majka i brinuti se o tebi. Jel’ tako sine? Mi smo tim - Davor je potvrdio
- Nikog nije bilo kad nam je bilo teško, a sad odjednom brinu da li ja smijem i dalje o tebi brinuti. Ha! Boli me za takve nebuloze od zakona. Zakon je da sam ti ja majka i da te volim.
Sjetila se kako je u Centar za socijalnu skrb bila pozvana na razgovor u vezi skrbništva, i kako ju je odvjetnica Centra hladno pitala:
- Pristajete li vi biti zakonska skrbnica Davora Jurića? - Mirjana nije mogla izdržati, prasnula je u smijeh, i rekla:
- Pa, ja sam mu majka! Tko se do sad o njemu brinuo? To valjda znate.
Odvjetnici to nije bilo smiješno, a i izgledala je kao da ni nema neki smisao za humor, samo je ustanovila, istim, robotskim, ravnim tonom:
- Ja moram pitati. Takav je zakon. Onda, pristajete ili ne?

Taman kad su skinuli jakne, netko je pozvonio. Susjeda. Rita Čistunka. Živjela je iznad nje, potpuno sama. Muž je otperjao s mlađom prije nekih deset godina, sin je osnovao obitelj u inozemstvu, a Rita bez njih nije našla nikakav smisao u svom životu, osim u čišćenju, najčešće već čistog.
- Što radiš? – bilo je logično to Ritino pitanje.
- Idem spremiti večeru za Davora, a i muž bi mi uskoro trebao doći s posla.
- Ju! Koja paučina! Očito nisi danas ništa stigla. Hoćeš da ti ja suđe operem? Da te ne bude sram ako ti netko svrati.
- Mene nije sram.
- Joj, ja bih umrla da mi netko dođe.
- Ja zbog toga ne mislim umrijeti.
- Onda, znači nemaš sad vremena da ti nešto kažem? Htjela sam ti reći da sam naišla na divnu malu trgovinicu u kojoj su sredstva za čišćenje duplo jeftinija nego igdje u gradu – baš to i nije uspjela reći onako suptilno koliko je htjela, jer joj je pogled bježao prema svim kutevima kuće, stručno ocjenjujući stanje, okom iskusne čistunke.
- Sutra. Može?
- Dogovoreno.
Kad je Rita otišla, Mirjana je pogledala oko sebe. Zatim u sina.
- Jesi li gladan? – odmahnuo je glavom i pogledao u knjigu na stolu.
- Ti bi da ti malo čitam? – nasmiješio se.
Mirjana je još jednom pogledala oko sebe, zatim na sat. Bilo je još sat i pol do dolaska supruga. Dovoljno.
- Baš me briga. Nije me sram i ne dam da me bude – idućih pola sata izvrsno su se zabavljali u najnovijim dogodovštinama junaka knjige.
Kad je stavila sina spavati, zazvonio je telefon. Bila je to Jasna, njezina najbolja prijateljica, samohrana majka predivog anđela, koji je bio slijep od rođenja, ali vječno nasmijan i znatiželjan.
- Kako si? – pitala je.
- Dobro. Umorno, ali dobro. A, ti?
- Isto tako. Sin mi je imao dobar dan.
- I moj.
- Zato sam i ja imala dobar dan.
- I, ja.
- Takvi dani su zakon, zar ne?
- Jesu. Samo nemoj gledati televiziju i slušati dušebrižnike koji te pokušavaju poučiti nekim čudnim nepisanim i pisanim zakonima.
- Ne brini. Moj je zakonodavac u krevetu.
- Hahaha….Da, da… I, moj!

 

Znala si
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znala si

Znala si kad moj osmijeh nije imao nikakve veze s mojim pogledom. Otkrila si da blefiram i da u ruci ne krijem royal flash, nego samo bijedan par dvojki. U tom si trenutku sama pokušala zavarat

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 Oct 2019 u 07:13
Iz knjige u nastajanju,  `Moć nemoći`
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Iz knjige u nastajanju, `Moć nemoći`

Jednom sam sjedila na klupi ispred rehabilitacije s još jednom mamom Nadom i hvatala zalet dok su nam djeca spavala. Obje smo zapalile cigaretu i kao u kazalištu gledale prizor koji se u

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 20 Oct 2019 u 13:22
Želim vjerovati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Želim vjerovati

Želim vjerovati da tamo negdje netko zna čemu patnja. Čemu onaj strah od novog dana, od novog buđenja, kad znaš što te čeka. Želim vjerovati da tamo negdje netko zna odgovor na s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Oct 2019 u 07:46
Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet

Daj mi, tata, ruku da mi pokažeš svoj svijet. Tako ću biti spremniji za let. Puno toga želim znati. Možda mi na neka pitanja možeš lako odgovor dati. Recimo, da li ono veliko stabl

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Sep 2019 u 09:31
Srce ne zna lagati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Srce ne zna lagati

Ako ti nemirno srce nastoji reći: „Poslušaj me konačno, nije ti to ljubav, to je samo tvoja želja da to bude i zbog toga ti ja malo preskačem da bi shvatio da u toj priči sebe preska

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Sep 2019 u 09:06
Teškoće u razumijevanju života
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Teškoće u razumijevanju života

Ima jedan dečko od dvadeset i pet godina s kojim se često dopisujem preko Vibera. Iako ima brojne teškoće, u nekim njegovim razmišljanjima imam osjećaj kao da nije s ovog svijeta. Ja

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Aug 2019 u 11:36
Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive

Kad sam prvi put poštom dobila „Izvješće o radu skrbnika“ kojeg sam morala popuniti i dostaviti u propisanom roku, inače prijete razrješenjem skrbništva, i ka

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Jul 2019 u 14:04
Prijateljstvo je putovanje do raskršća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Prijateljstvo je putovanje do raskršća

Kada sam bila jako mlada, bila sam uvjerena da će neka prijateljstva trajati vječno, toliko sam ih duboko osjećala. U jednom trenutku, počela su se, kao sama od sebe, raspadati. Tada nisam razumje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Jul 2019 u 07:35
Znak
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znak

- Kad ti kažem, to je bio znak. - Recimo da je. Ali, znak za što? - Za promjenu smjera.  - Jesi li sigurna? - U stvari, nisam. Kako možeš biti sto posto siguran u takve stvari

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Jul 2019 u 07:07
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr